Dnevnik sv. Faustine Kowalske, tajnice Milosrdnog Isusa, izdanje je prevedeno s izvornika koji je Svetica pisala na svome materinskom poljskom jeziku. Imati i čitati, moliti i razmatrati riječi koje se nalaze u Dnevniku velika je milost. Tim više što Dnevnik izlazi u Godini milosrđa (8. prosinca 2015. – 20. studenoga 2016.) i u godini u kojoj se obilježava 85. godišnjica “velikog” ukazanja Milosrdnog Isusa ovoj Svetici (22. veljače 1931.).
Znakovito je i da Dnevnik izlazi u godini kada se u Domovini sv. Faustine održava 31. Svjetski dan mladih i to u gradu -Krakov – u kojem se nalaze relikvije Svetice, u gradu u kojem je ona umrla i gdje se nalazi glavno Svetište Božjega milosrđa u svijetu. U Krakovu je i sv. Ivan Pavao II., 17. kolovoza 2002., posvetio čovječanstvo Božjemu milosrđu.
U Dnevniku Svetica svakoga od nas poziva da postane štovatelj Božjega milosrđa i to onako kako je to sam Isus tražio. A štovatelj Božjega milosrđa postaje se štovanjem slike s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe!, molitvom Krunice, svetkovanjem svetkovine Božjega milosrđa koja se slavi na prvu nedjelju iza Uskrsa, štovanjem sata Milosrđa te širenjem štovanja Božjega milosrđa.
Dnevnik sv. Marije Faustine Kowalske. Milosrđe Božje u mojoj duši
54.70 KM
Nakladnik: Družba svećenika Srca Isusova
ISBN: 978-953-95383-6-9
Godina izdanja: 2015
Uvez: Tvrdi
Broj stranica: 736
Dimenzije: 20 x 13.5 cm
Jezik: hrvatski
Sestra Marija Faustina Kowalska rođena je 25. kolovoza 1905. u selu Glogowiec u Poljskoj. Već od djetinjstva odlikovala se ljubavlju prema molitvi, marljivošću pri radu, poslušnošću i osjećajnošću prema siromašnima. Već sa 7 godina osjeća poziv za samostanski život, ali u samostan ulazi tek sa 20 godina nakon cijelonoćne molitve u katedrali sv. Stanislava Kostke gdje je čula Gospodinove riječi: “Otputuj odmah u Warszawu, tamo stupi u samostan“. Došavši u Warszawu, prijavljuje se Kongregaciji Naše Gospe od Milosrđa. Međutim, okarakterizirana kao „ništa izvanredno“, preporučuje joj se poći raditi kako bi si zaradila za skromnu opremu s kojom se tada dolazilo u samostan. Narednih godinu dana radi kao kućna pomoćnica kod jedne gospođe u blizini Warszawe, a potom ponovno dolazi na vrata Kongregacije Naše Gospe od Milosrđa, kada je i primljena, 1. kolovoza 1925. Kao sestra Maria Faustina od Presvetog Sakramenta, provela je trinaest godina redovničkog života radeći u kuhinji i vrtu, te kao vratarica na ulazu u samostan. Iako na prvi pogled njen život izgleda sasvim obično, jednolično i dosadno, on u sebi krije izuzetno duboku povezanost s Bogom. Njezina je zadaća bila moliti Božje milosrđe za cijeli svijet, pritom štujući sliku Milosrdnog Isusa, moleći krunicu Božjeg milosrđa, slaviti svetkovinu Božjeg milosrđa i širiti pobožnost Božjem milosrđu. Sam Isus, a i njezin ispovjednik zapovjedili su joj sva duhovna iskustva zapisivati u Dnevnik, kako bi sve što je proživljavala, jednom moglo biti na korist drugim dušama.