Svi me vole, samo tata ne

U Dubrovniku je završio Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju, a studij teologije u Đakovu.

Rođen je 25.9.1945. godine u mjestu Zasavice, Bosanski Šamac. Još od djetinjstva je volio pisati. Pisao je sastave i uživao u svakoj napisanoj rečenici.

Svećenik je postao zbog pitanja o smislu života.

Po odlasku u mirovinu, Đuro Zrakić je odlučio jedno vrijeme živjeti u Berlinu. Zanimalo ga je kako je živjeti u jednom bivšem podijeljenom gradu u kojem su, kaže, još uvijek vidljive posljedice podijeljenosti.

Đuro Zrakić 29.6.1970. godine zaređen za svećenika. Od 1974. do 1975. godine bio je kapelan u Morančanima u Oštroj Luci, a od 1975. do 1978. u Garevcu, općina Modriča. Nakon toga odlazi u biskupiju Rottenburg-Stuttgart. Ondje je prvo imenovan kapelanom u Unterkochenu, a zatim kapelanom pa župnikom u župi sv. Nikole u Waldhausenu.

U Zagrebu je od 1994. do 2006. godine radio za katoličke medije Crkve u Hrvata, a poslije toga odlazi u münchensku biskupiju. Bio je župnik u župi sv. Cecilije u Germenringenu od 1.9.2006. do 31.8.2010. godine, a nakon toga odlazi u mirovinu.

Đuro Zrakić se cijelo vrijeme bavio i literarnim radom. Njegov pripovjedački stil je jednostavan i svima razumljiv, a njegov cilj nije postići osobitu izražajnost, već potaknuti čitatelja na razmišljanje o problemu koji je opisan.

Njegova prva knjiga nastala je 1970. godine. Riječ je o knjizi “Svi me vole, samo tata ne”, koja je napisana prema istinitom događaju – Ivan iz knjige je njegov prijatelj.