Tomislav I. Međugorac (Vinište, 28. rujna 1928. – 14. studenog 2012., Kreševo) osnovnu školu završio je u Zavidovićima, a gimnaziju započeo u Franjevačkoj gimnaziji u Visokom, dok je dva završna razreda, kao i ispit zrelosti, polagao privatno na Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu. U franjevački red primljen je 1946. godine stupanjem u novicijat u Kraljevoj Sutjesci. Teologiju je studirao u Sarajevu gdje je i primio red 1952. godine. Studirao je prirodne znanosti (biologiju i kemiju) u Sarajevu i Beogradu, a nakon diplomskog ispita predavao je biologiju i kemiju u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, gdje je obavljao i dužnost pomoćnika odgojitelja u sjemeništu.
U jesen 1963. godine, po nalogu uprave Provincije, odlazi u Frankfurt, da bi u Njemačkoj zastupao interese Provincije i nastavio studij prirodnih znanosti na sveučilištu u Frankfurtu. U prosincu 1966. godine postiže doktorat iz biologije i biokemije. Istodobno je, kao prvi svećenik koji je u Njemačku došao s redovnom putovnicom, počeo organizirati dušobrižništvo i socijalni rad za brojne hrvatske radnike u Frankfurtu i okolici, za koje se dotada nitko nije brinuo. Godine 1967. preuzima dužnost magistra studenata teologije u Königsteinu, gdje su tada studirali franjevački studenti iz Bosne, Hercegovine i Hrvatske. Radio je kao znanstveni suradnik na sveučilištu u Bochumu, a na Institutu za fiziologiju (teorijska medicina) u Tübingenu organizirao je i vodio biokemijski laboratorij.
Odlukom Ministarstva za znanost i umjetnost u Stuttgartu imenovan je profesorom biokemijske kardiologije. Godine 1981. zatražio je od Kongregacije za redovnike i svjetovne institute indult za eksklaustraciju i inkardinira se u biskupiju Rottenburg-Stuttgart gdje je od 1982. do 1987. godine obavljao službu dušobrižnika za zatvorenike.
Objavio je više stručnih radova iz biologije, teoretske medicine i sl. Umirovljen je 1. listopada 1998. godine, a umirovljeničke dane proveo je u franjevačkom samostanu u Kreševu, gdje je preminuo u 85. godini života i 60. godini misništva.
