Nije nimalo lagan posao obuhvatiti bogatu povijest bučićke župe koja svoje korijene, preko odvajanja od dolačke župe, proteže sve do drevne lašvanske župe i lašvanskog samostana. Prema dosad poznatim dokumentima lašvanska župa, matica svih današnjih župa travničkog kraja, spominje se prvi put 20. srpnja 1244. u popisu biskupskih posjeda i u povelji ugarsko – hrvatskog kralja Bele IV.
Iako je bilo pisanih izvještaja o župi Bučići, sva povijesna zbivanja nikada ne mogu biti konačno i za sva vremena sa svih strana osvjetljenja, jer se i za njihovo tumačenje uvijek pronađu neke nove datosti. Tako su i za župu Bučiće uvijek izbijale na vidjelo nove povijesne činjenice, po kojima će ona neprestano dobivati svoje novo osvjetljenje.
Osvrćući se na povijesne korijene i važne trenutke iz dalje i bliže povijesti bučićke župe, fra Velimir je ovom spomenicom želio probuditi zavičajne osjećaje Bučićana, kako onih koji su ostali na svojim ognjištima tako, i to posebno, onih koji su ih napustili i žive diljem Europe i svijeta.
