Autor fra Marijan gotovo svu je svoju novinarsku karijeru (tehnički urednik, urednik, foto-reporter, novinar, ravnatelj) vezao za Svjetlo riječi koje je posljednjih godina izraslo u najkvalitetniji i najutjecajniji vjerski list na cjelokupnom hrvatskom jezičnom prostoru.
Djelujući u listu, fra Marijan Karaula se najustrajnije javljao novinskom reportažom, očito se do kraja našavši u njoj kao u sebi najprimjerenijem obliku izražavanja i komunikacije s čitateljstvom.
Knjiga kojom fra Marijan obilježava svoje male jubileje, i sama postaje svjedokom dvadesetogodišnjeg fra Marijanovog novinarskog djelovanja, osim što je slika „naših ljudi i krajeva”, kako bi to rekao A. G. Matoš. Usput, knjiga je i zbir najznačajnjih i najboljih fra Marijanovih reportaža, a k tomu pravi je kvalitativni presjek jedne neobične i ne osobito često prakticirane spisateljske forme u Bosni Srebrenoj.
(…) Fra Marijanove reportaže gotovo doslovce ispunjavaju zahtjeve što ih reportaža po svojoj definiciji postavlja kao publicistički način predočavanja zbivanja, ljudskih odlika, atmosfere i drugoga. U Karaulinu slučaju uz sve „kanonske” odlike reportaže uvijek ćemo naći i ne nužan, ali zahvalan historiografski background svakoj od priča. Fra Marijan Karaula svoj reportažni svijet naših ljudi i krajeva, brižljivo literarno gradi opisima, ponegdje iskričavim dijalogom, lirskom pasažom, ekskurzom u reminiscenciju, darom za detalj, već spomenutim historiografskim ekskurzom… Svi ti elementi njegovu reportažu nerijetko i u nekim segmentima približe putopisu, počesto i crtici. Naime, ležerno pisane, lake za čitanje, one odaju i autorovu ambicioznost vidljivu u nastojanju da svoj put na mjesto priče do kraja osmisli i potom s lica i mjesta što iscrpnije i autoritativnije izvijesti.
