U samom naslovu susrećemo se s imenom franjevca fra Anđelka Kamenčića (1943-2014), kome je ova knjiga posvećena, ali i s toponimom Jelaške, njegovim rodnim mjestom u srednjoj Bosni. Pri spomenu toga toponima znalci starije književnosti u Bosni i Hercegovini ne mogu a da se ne sjete da se upravo tamo rodio začetnik bosanskohercegovačke književnosti fra Matija Divković (1563-1631), prvi autor iz Bosne i Hercegovine koji je tiskao jedno djelo na narodnom/hrvatskom jeziku 1611. godine. Bio je to početak spisateljske djelatnosti bosanskih franjevaca. Od tada pa kroz sljedećih 250 godina jedini su oni pisali i tiskali svoja djela i uveli Bosnu i Hercegovinu u Gutenbergovu galaksiju, u svijet tiskanih knjiga. Spomen Jelašaka i Divkovića u ovom kontekstu ima simbolično značenje koje upućuje na jednu dugu tradiciju, franjevačku i bosansko-hrvatsku, vezanu za taj toponim, sto se ne bi smjelo zaobilaziti i prepustiti zaboravu. Fra Anđelko Kamenčić dio je te višestoljetne srednjobosanske hrvatske tradicije.
Pred nama je, dakle, knjiga čiji je cilj samozatajnog franjevca iz Jelašaka, Provincije Bosne Srebrene, predstaviti kroz svjedočanstva najbliskijih osoba, njegovih prijatelja i znanaca. Vise od četiri desetljeća pastoralno i duhovno je djelovao medu Albancima na Kosovu i u Albaniji. Uz pastoralni rad bavio se i pisanjem i prevođenjem s albanskoga na hrvatski i obratno. Knjiga ima 266 stranica s brojnim ilustracijama, a uredio ju je Nikola Kamenčić.
