Fra Ljubo Lucić bio je bosanski franjevac, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu koji je cijelo vrijeme rata ostao u Sarajevu i bio sudionik mnogih važnih događaja tih godina. Sam je dijelio humanitarnu pomoć, spašavao uhićene, pregovarao s najvišim civilnim i vojnim vlastima, sudjelovao u kulturnim događajima, primao strane veleposlanike i novinare, ali i one najpotrebnije, za koje nitko nije imao ni srca ni vremena. U svom dnevniku ostavio je fra Ljubo svjedočanstvo o tome vremenu. Da se ne zaboravi.
Prvi dio Dnevnika proglašen je 2005. na 18. međunarodnom sajmu knjiga i učila u Sarajevu najboljim izdavačkim projektom u Bosni i Hercegovini.
